Stari grad najvažniji je spomenik kulture u gradu Varaždinu. U toj gotičko-renesansnoj utvrdi, građenoj i pregrađivanoj od 14. do 19. stoljeća, od 1925. godine smješten je Kulturnopovijesni odjel Gradskog muzeja Varaždin. Kao i sama utvrda, i postav je tijekom vremena doživio nekoliko obnova, od kojih je jedna od najopsežnijih bila od 1983. do 1989. godine. Koncepcijski se, međutim, on nije mijenjao od samoga začetka zadržavši dijelom i oblik ambijentalnoga muzeja, u kojemu je dio postava predstavljen kroz zbirke, a dio kroz stilske sobe. 
Osim pečatnjaka, sudačkih žezla i povijesnih dokumenata, u Muzeju su izložene i vrijedne zbirke cehova, topova, kamenih spomenika te hladnoga i vatrenoga oružja. U travnju 2007. godine, postav je obogaćen još jednom muzeološkom jedinicom i to s oko 400 predmeta iz zbirki stakla, keramike i satova. 
Posebnost postava čini desetak soba koje, kao zasebne cjeline, kronološki predstavljaju stilska razdoblja: renesansu, barok, rokoko, empire, bidermajer, historicizam i secesiju. Šetnjom kroz te sobe, posjetitelji mogu doživjeti duh prošlih vremena i način onodobnoga življenja.
Jedna prostorija u Muzeju posvećena je dvojici znamenitih Varaždinaca: povjesničaru i ilircu Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom te jezikoslovcu svjetskoga ugleda Vatroslavu Jagiću. 
U sklopu utvrde nalazi se i dvorska kapelica sv. Lovre sa sakristijom. Kapelicu je 2000. godine nanovo blagoslovio varaždinski biskup, a potom je Muzej u njoj obnovio i tradiciju održavanja misnoga slavlja na blagdan sv. Lovre, 10. kolovoza.
Zanimljivo je spomenuti da muzejski izlošci nisu vlasništvo nekadašnjih plemićkih obitelji koje su svojedobno posjedovale Stari grad, a među njima je to najduže bila obitelj Erdoedy, već su ti predmeti dobrim dijelom donacije (varaždinskih) obitelji ili pak muzejski otkupi.