Etnografski odjel
Etnografski odjel Gradskog muzeja Varaždin osnovan je 16. studenog 1933. godine, na dan obilježavanja osme obljetnice otvorenja Muzeja i desete obljetnice Varaždinskog muzealnog društva.Tada prikupljeni predmeti narodne baštine varaždinskog područja bili su izloženi u dvjema prostorijama srednjovjekovne utvrde Staroga grada u kojemu se nalazio i stalni postav Kulturnopovijesnog odjela. Sedamdesetih godina 20. st. postav se proširio na još dvije prostorije, a početkom obnove Staroga grada 1982. godine, stalni postav Etnografskog odjela izmješten je iz starogradske utvrde. Od tada do danas predmeti su pohranjeni u muzejskim čuvaonicama.
Slijedom godina na Etnografskom odjelu sustavno se provode terenska istraživanja, prikuplja i obrađuje etnološka građa, a tematskim izložbama priređenima u Varaždinu, kao i u drugim mjestima u Hrvatskoj i inozemstvu, prezentira se dio materijalne ili duhovne kulture varaždinskog ruralnog područja. Istodobno se uspješnom suradnjom sa školskim učeničkim zadrugama i KUD-ovima popularizira narodna kultura, oživljavaju narodni običaji, rukotvorstvo i obrti.
Najstariji predmeti u fundusu Odjela datiraju iz polovice 19. st., dok su najbrojniji oni s početka do polovice 20. stoljeća. Cjelovit fundus Odjela podijeljen je u nekoliko zbirki predmeta, od kojih je najbrojnija Zbirka ostavštine Danice Brössler, koja svjedoči o tradiciji lepoglavskog čipkarskog rukotorstva i umijeću izrade čipke tehnikom klepanja. Po brojnosti predmeta slijedi Zbirka tekstila, koja osim uporabnog tekstila - stolnjaka, stolnica, ručnika, brisača, plahta, plafta i polica, sadrži primjere ženske, muške i dječje narodne nošnje, kao i pojedinačne dijelove i komplete nošnji. Važan dio fundusa čini Zbirka predmeta tradicijskog gospodarstva u kojoj su, osim pomagala i alata korištenih u stočarstvu i ratarstvu, i različita narodna rukotvorstva s vrijednim primjercima lončarske proizvodnje najpoznatijih lončarskih središta sjeverozapadne Hrvatske, Jerovca, Bedenca i Dubravca. U istoj zbirci nalaze se i različiti pleteni predmeti od pruća i slame, koji svjedoče o narodnom pletarstvu i košaraštvu. Među njima posebno su vrijedni arhaični oblici štitnika za kišu, koševi za prijenos lišća i trave, kao i košare za prijenos jela. S tim je u bliskoj vezi i pčelarstvo s raznolikim primjerima pčelinjih staništa i pčelarskim priborom. U zbirci je zastupljeno i drvodjelstvo, s alatima za preradu konoplje i lana za izradu domaćeg platna, te bačvarstvo. Predmeti duhovne kulture objedinjeni su u Sakralnoj zbirci, koja u najvećoj mjeri sadrži nabožne slike nepoznatih majstora rađene tehnikom oslikavanja poleđine stakla. Drugu skupinu predmeta ove zbirke čine raspela i sakralne skulpture, koje su uglavnom izradili samouki lokalni majstori i pučki kipari. Zbirka predmeta tradicijskog domaćinstva objedinjuje najrazličitije predmete kućne uporabe od sitnog pribora do dijelova narodnog pokućstva. Raznolikošću predmeta ističe se i Zbirka licitarstva i svjećarstva u kojoj su, osim drvenih kalupa za izradu licitarskih proizvoda iz 19. st. i voštanih figurica tzv. votiva, zastupljeni i jednostavni metalni šteheri za oblikovanje tijesta i kalupi od gipsa za izradu svijeća. Predmeti vezani uz narodnu duhovnu kulturu smješteni su u Zbirku običaja, a primjeri čipke korišteni za ukrašavanje narodnog ruha u Zbirku čipke.
Godinama prikupljani predmeti, otkupima ili donacijama, svjedoče o bogatstvu i ranolikosti materijalnih i duhovnih vrijednosti tradicijske kulturne baštine varaždinskog kraja.
Voditeljica zbirki Etnografskog odjela:
kustosica Nataša Mihinjač, prof.