VINICA: Nezaobilazan topos na karti društvenog i crkvenog života sjeverozapadne Hrvatske

OSTALO

datum početka/završetka: 26.02.2014. / 26.02.2014.

      O kulturnim, gospodarskim i općedruštvenim prilikama, kao i ljudima koji su tijekom minulih stoljeća doprinijeli razvoju ovoga kraja govorit će mr. sc. Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu. 

Predavanje počinje u 19 sati, a ulaz je besplatan. 


"Izabrane teme iz kulturnog, gospodarskog, školskog i crkvenog života Vinice i njene okolice

Još iz rimskih vremena, a i ranije, ljepotom kraja i velikim mogućnostima koje je vinički kraj pružao, a pruža i danas, mnogi su se tu zaustavili, organizirali život: zaorali brazdu, zasadili vinograd, iskopali kamen i sagradili kuću, dvor, kuriju, crkvu, školu ... i polako uživali u vinu koje drugi proglasiše vinum generosum, blagovali kruh od pšenice za koju opet drugi rekoše da je triticum nobile te dugi niz godina živjeli u sigurnosti obiteljskoga doma zidanog od kamena iz lapicidinae celebratae! Međutim, ne samo to, iako je to osnova života, vinički je čovjek, stvarajući, čuvajući i njegujući vjeru u Boga bio otvoren svakome čovjeku kao i svojoj domovini Hrvatskoj. 
U Vinici su se nastanili mnogi, ne samo to, nego tu i ostali živjeti sa svojim obiteljima, rađajući i odgajajući djecu, oblikujući gospodarstvo i sve drugo potrebno za život, a također su mnogi od njih upravo Vinicu odabrali za svoj vječni počinak: podpalatin Ugarskoga kraljevstva Nikola Istvànffy i njegova draga supruga Elizabeta Both de Baina, hrvatski ban Benedikt Thuroczy, potom Draškovići, Keglevići, Erdődyjevi, Keczeri, Patačići, Kőrőskenyijevi, Matačići, Dolanskijevi i od svih vjerojatno najbolje poznati Bombellesi sa dvorcem Opekom i prekrasnim Arboretumom.
Vinica je također iz svoje sredine iznjedrila lijepi broj vrijednih ljudi na crkvenom i društvenom planu: isusovce Franju Jambrehovića, pisca prvog filozofskog priručnika na hrvatskom tlu Philosophia peripatetica, Ivana Patačića, profesora filozofije i teologije, dekana Akademije u Trnavi, franjevca Rafaela Cibocija, provincijala, zagrebačkoga kanonika Franju Milašinovića, učitelje, liječnike, stomatologe, agronome, vrsne vrtlare i još mnoge druge. 
Nije bilo mnogo mjesta koje je imalo čak dvije pučke škole: dječačku (1783.) i djevojačku (1888.), potom ubožnicu (s kraja 18. st.) sa svojim liječnicima, poštanskim (1869.) i brzojavnim (1887.) uredom, ljekarnom (1888.), gospodarskim društvom, novčarskim ustanovama, vatrogasnim društvom (1889.), hrvatskom čitaonicom (1904.), lovačkim, vinogradarskim, pčelarskim, kulturno-umjetničkim i sportskim društvima i tako redom, i tako redom.
Ovime nije rečeno sve, zapravo je tek dotaknuto, a koliko toga neotkrivenog..."

povratak