Gradski muzej Varaždin

Prizor iz stalnog postava “Svijeta kukaca”
Veduta Varaždina na razglednici s početka 20. stoljeća
Servis za jelo iz 19. stoljeća izložen u Starom gradu
Šamija, pokrivalo za glavu članice Društva Hrvatska žena
Prodavaonica Gustava Mosesa i sina u Varaždinu s početka 20. stoljeća
Seosko veselje, nepoznati nizozemski slikar, 17. stoljeće
Sudionici muzejskih radionica u Gradskom muzeju Varaždin

IZLOŽBA

datum početka/završetka: 06.04.2009. / 06.04.2009.
organizator: Galerija likovnih umjetnosti Osijek


Monografiju će predstaviti:

  akademik Tonko Maroević, recenzent
  dr.sc. prof. Zvonko Maković
  mr.sc. Branka Balen, muzejski savjetnik, ravnateljica Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku
  mr.sc. Jasminka Najcer Sabljak, urednica
  Vlastimir Kusik,prof., urednik



U likovno i kulturnoj povijesti grada Osijeka Ivan Heil je bio slikar koji ju je svojim djelom, pedagoškim radom, pa i samom svojom nazočnošću, kao najstariji slikar druge polovice prošlog stoljeća, vidno obilježio. Monografija to jasno i pregledno označava, tumači i o tome svjedoči.
Slikarstvo Ivana Heila u tumačenju Ota Švajcera dobilo iznimno dragocjenog vodiča, kako kroz nastanak i trajanje njegovog slikarskog opusa, tako i kroz sam život. Ta vrijedna i važna činjenica ponajbolje se ogleda u dvama polazištima s kojih je napisana - upozorava na životne činjenice koje su imale udjela u njegovu slikarstvu jednako koliko su i slikarske činjenice taj život uvjetovale. Izostavljeno je sve suvišno i nebitno u jednom, ali i drugom, da bi potom sve zajedno bilo stavljeno u okvir likovnog okvira grada u kome je Heil živio i stvarao. Švajcer je nastojao, a sigurni smo kako je u tome uspio, proniknuti u sve tajne Heilove tehnike slikanja, slikarske materije, prije svega boje, odvajajući čisto slikarsko od opisnog i literarnog. Pokazao je kako je Ivan Heil daleko nadmašio slikare osječkog likovnog kruga u kome je živio krajnje diskretno i samozatajno, poglavito šezdesetih godina, kada su njegove najvrjednije slike i nastale. Slikar Ivan Heil bio je jedini koji je dosljedno i uporno održavao status ravnoteže vlastitih slikarskih ideja te vlastite slikarske prakse, posve svjestan vrijednosnih dometa, prema kojima je bio stroži i kritičniji negoli je možda trebao biti.

Oto Švajcer(1907.-2003.) bio je njegov bliski prijatelj i upravo je o njemu napisao, ne slučajno, najinteligentnije tekstove u prilog razumijevanju tog slikarstva. Moglo bi se reći, ovo slikarstvo dobilo je idealnog tumača vlastite biti, svih svojih svojstava i, konačno, vrijednosti.

(Preuzeto iz Pogovora monografije)



povratak