2.1 Održavanje Velike narodne skupštine i "Zahtievanja naroda"

          Na vijest o zbivanjima u Beču dolazi do revolucionarnih gibanja i u Hrvatskoj, prije svega u Zagrebu. Stvara se pokret koji vode pristaše Narodne stranke, nekadašnji Ilirci, a na njegovom su čelu Ljudevit GAJ, Ivan KUKULJEVIĆ i Ambroz VRANICANI. Oni za 25. ožujka 1848. sazivaju Veliku narodnu skupštinu na koju pozivaju predstavnike iz cijele Hrvatske i na kojoj sastavljaju popis želja hrvatskog naroda pod nazivom "Zahtievanje naroda horvatskog". Ti Zahtjevi predstavljaju zapravo program hrvatskog pokreta 1848. U njima se traži:

• Imenovanje Josipa Jelačića hrvatskim banom;
• Sazivanje Hrvatskog sabora do 1. svibnja;
• Sjedinjenje hrvatskih zemalja, tj. pripojenje kraljevine Dalmacije i Vojničke granice Hrvatskoj i Slavoniji;
• Osnivanje hrvatske vlade;
• Uvođenje hrvatskog jezika kao službenog;
• Utemeljenje hrvatskog sveučilišta;
• Davanje građanskih i političkih sloboda;
• Utemeljenje narodne vojske;
• Ukidanje privilegiranih staleža;
• Dokidanje kmetstva itd.

          Već sutradan, 26. ožujka, krenulo je iz Zagreba u Beč hrvatsko poslanstvo od oko 400 osoba, koje je "Zahtievanja naroda" podastrijelo kralju Ferdinandu. Kralj je delegaciju, doduše, primio 31. ožujka, ali nije pokazao spremnost da udovolji hrvatskim Zahtjevima. Izrazio  je tom prigodom svoje mišljenje da je Hrvatska zakonski ujedinjena s Ugarskom. Ni Austrija, a ni Ugarska nisu nikako htjele priznati samostalnost Hrvatske.