Europu je 1848. godine zahvatio čitav niz revolucionarnih zbivanja. Pobune su započele u Parizu u Francuskoj 22. veljače 1848., da bi se uskoro proširile na najveći dio zemalja Europe. Kako su sredinom 19. stoljeća zastarjeli feudalno-apsolutistčki sustavi u većini europskih zemalja kočili napredak i razvitak kapitalizma, a time i sudjelovanje građanstva u društvenom i političkom životu, počele su se 1848/49. dizati revolucije s ciljem mjenjanja postojećeg poretka. Građanstvo u gradovima (buržoazija, radništvo i studenti) dizalo je barikade i vodilo ulične borbe s vojskom i policijom, a seljaštvo je napadalo plemićke dvorce i imanja, uskračivalo plaćanje nameta i zahtijevalo zemlju. Neposredni ciljevi revolucija u pojedinim zemljama ovisili su, doduše, o posebnostima njihovog povijesnog razvitka, ali su se u biti ipak svodili na sljedeće zahtjeve:
Ukidanje feudalnih društvenih odnosa,
Uspostavu slobode tiska, javnog okupljanja i udruživanja,
Uvođenje jednakog i općeg biračkog prava,
Rješavanje socijalnih pitanja,
Zaštitu od nezaposlenosti i
Stvaranje nacionalne države.
Glavne europske zemlje revolucionarnim su gibanjima bile zahvaćene već tijekom veljače i ožujka 1848. godine.
