Događaji u mjesecu travnju 1848. u Varaždinu poprimili su pravi revolucionarni karakter. Za 13. je travnja, naime Gradsko poglavarstvo sazvalo sjednicu Građanske čete i građanstva općenito radi ustrojavanja Narodne straže i izbora časnika. Kako se uz pripadnike Čete skupilo i veliko mnoštvo građana, njihov glasnogovornik, pučnik Pavao KOVAČ, zatražio je da Poglavarstvo iziđe iz vijećnice među puk i da se zasjedanje održi na otvorenom prostoru, na trgu ispred vijećnice. Neki su se članovi poglavarstva tom pozivu i odazvali. Gradski sudac Franjo RIZMAN odbio je, međutim, poziv pučnika Kovača, čak je i omalovažio takav zahtjev građana i jednostavno, napustivši vijećnicu, otišao kući. Ogorčeno takvim postupkom svog gradskog suca, na glavnom trgu sakupljeno pučanstvo odlučilo je iskoristiti prisutnost Građanske čete i pod prijetnjom sile prisiliti Rizmana na potpisivanje ostavke. Nakon iznuđene Rizmanove ostavke, skupština građana izabrala je jednoglasno za gradskog suca Antuna MELINČEVIĆA, bilježnika i varaždinskog zastupnika na Požunskom saboru. Njega će do njegovoga povratka iz Požuna zamjenjivati tzv. čeonik. Kako je tom prilikom smjenjena i sveukupna gradska uprava, prišlo se odmah izaboru novih članova poglavarsta i činovništva. Skupštini pred vijećnicom i smjeni poglavarsta nazočilo je preko tristo građana, 309 njih je potpisalo zapisnik s te javne sjednice. U skladu s odlukom od 21. ožujka 1848. o javnosti općinskih poslova, na sjednici je zaključeno da će se Građanske skupštine održavati redovito svaki mjesec, kako bi građani mogli iznositi svoje želje i pritužbe Gradskom poglavarstvu. O zbivanjima na velikoj skupštini 13. travnja obaviješteni su i ban Jelačić pa i sam kralj Ferdinand.
