U početku revolucionarnih zbivanja kralj popušta zahtjevima Mađara. Odmah po izbijanju revolucije u Pešti, Mađari su formirali novu Ugarsku vladu na čelu s predsjednikom Batthyanyjem. Ugarski sabor donosi zakone ne čekajući njihove potvrde i odobrenja iz Beča. Nova Peštanska vlada, međutim, i dalje ne priznaje nemađarskim narodima pravo na demokratske slobode i samostalan razvoj. Dakako da takva mađarska politika izaziva jak otpor i u Hrvatskoj.
Nepriznavanje prava drugim narodima navelo je bana Jelačića da 19. travnja prekine svaku vezu s mađarskom vladom. Kako nije bio dovoljno jak da suzbije revoluciju u Mađarskoj, Kralj je ispočetka prividno popuštao Mađarima. Pozvan da dođe na pregovore u Peštu, ban Jelačić se nije odazvao pozivu. Na to su Mađari postavili podmaršala baruna Ivana Hrabovskog za povjerenika u Hrvatskoj. Kralj pak je zabranio održavanje Hrvatskog sabora i pozvao Bana da se ispriča, pače ga je zbog neposlušnosti, pod utjecajem ugarske vlade, 10. lipnja lišio banske časti i potvrdio baruna Hrabovskog povjerenikom za Hrvatsku.
Više puta pokušavani pregovori Hrvata i Mađara nisu donijeli ploda, a daljnji tijek zbivanja sve je više zaoštravao odnose između Hrvatske i Mađarske. Zaoštrenje tih odnosa kulminiralo je ratom u rujnu 1848. Tek daljnji postupci Mađara spram Monarhije, proglašenje samostalnosti i njihovo konačno otcjepljenje, utjecat će na promjenu ponašanja Dvora prema Hrvatskoj. Takvo će stanje navesti kralja Ferdinanda da 4. rujna vrati Jelačiću čast bana koju mu je bio oduzeo.
