2.3 Zasjedanja Hrvatskog sabora
Po novom izbornom zakonu pored virilista, koji su imali pravo sudjelovati na Saboru po rođenju i položaju, omogućeno je i neplemićima da postanu saborski zastupnici. Na Sabor će doći izabrani predstavnici županija i gradova, a po prvi put i predstavnici Vojničke granice. Premda je Kralj zabranio njegovo održavanje, Sabor je počeo s radom 5. lipnja 1848. Bio je to prvi nestaleški, narodni, Sabor izabran u hrvatskoj povijesti. Na njemu je najprije svečano ustoličen Josip Jelačić za bana, a potom je Sabor odobrio i potvrdio privremene banske naredbe, te je imenovao Jelačića vrhovnim kapetanom hrvatske vojske.
19. lipnja Ban je otputovao s poslanstvom Hrvatskog sabora u Insbruck, kamo se Dvor bio preselio zbog pobuna u Beču, i predao Kralju predstavku u kojoj se predlaže novi način uređenja Monarhije kao federacije. Ta je Banova misija, međutim, ostala kod Kralja bez odjeka, dapače - vrativši se u Hrvatsku, Jelačić je doznao da ga je Kralj lišio banske časti.
Kako je situacija u Hrvatskoj zbog mađarskih prijetnji i pobune seljaka postala sve teža i neizvjesnija, Hrvatski je Sabor Jelačiću 29. lipnja podijelio privremene diktatorske ovlasti. Tim se ovlastima, međutim, Jelačić nije nikada koristio. Nakon izvještaja o djelovanja Mađara i mađarofila u Slavoniji, na saborskoj sjednici 4. srpnja sami zastupnici počeli su davati priloge za obranu domovine. Na toj je sjednici donesen i zaključak da se pristupi prikupljanju pomoći po cijeloj Hrvatskoj. U srpnju putuje sam Ban po Slavoniji da pridobije za hrvatsku stvar tamošnje stanovništvo i da suzbije mađarsku propagandu. Posvuda je bio s oduševljenjem dočekivan.
Prema Kraljevoj želji da mirno riješi spor s Ugarskom, Sabor je formulirao svoje uvjete za sporazum. U njima se traži: da vojska, vanjski poslovi, financije i trgovina budu zajednički cijeloj Monarhiji; da svi jezici na ugarskom teritoriju budu ravnopravni; da se sjedine Hrvatska i Dalmacija; da se Vojvodina prizna kao pokrajina posebno povezana s hrvatskim zemljama, kojima treba pridružiti i slovenske zemlje (to bi bio savez svih južnoslavenskim zemalja u Monarhiji).
Tih se zaključaka Jelačić držao i prilikom pregovora na Dvoru kao i u pregovorima s Mađarima u Beču 28. srpnja 1848. Mađari, međutim nisu nikako htjeli prihvatiti hrvatske zahtjeve, o čemu je Ban izvijestio Sabor. Stoga u kolovozu 1848. počinju pripreme za rat s Mađarima, obavlja se mobilizacija te se prikupljaju sredstava i oprema za vojsku.
