U to je vrijeme rijeka Drava bila granica između Hrvatske i Mađarske. U Varaždinu je živjelo dosta Mađara kao i doseljenih Nijemaca koji nisu imali puno osjećaja za nacionalne težnje Hrvata, a bilo je i među domaćim žiteljima mađarskih simpatizera. Čak su Mađari iz Međimurja slali svoje ljude koji su u Varaždinu špijunirali i propagirali za Mađare. Osim toga u nedalekoj Kaniži bio je smješten general Ottinger s čitavom pukovnijom husara, s dva bataljuna dobro naoružanih honeveda i dvije baterije teških topova. Dakako da su takve prilike izazivale strah kod varaždinskih žitelja, jer Varaždin u to vrijeme nema ni vojske ni oružja.
Stoga ban Jelačić šalje u lipnju 1848. u Varaždin baruna Josipa NEUSTÄDTERA da organizira obranu Grada i zapovijeda vojskom. Već sredinom lipnja dolaze u grad prve skupine vojnika tzv. serežana. Među prvima su stigli serežani Slunjske graničarske pukovnije. Svaka je, naime, graničarska pukovnija imala u svojem sastavu po jedan odred serežana kao elitnu jedinicu. Na području Vojničke granice serežani su obavljali ulogu žandarmerije.
Ti su vojnici svojom pojavom i izgledom kod varaždinskih građana izazivali i strah i divljenje. Očevidci ih opisuju kao proste i jake, ... divljeg izgleda, nosili su turske odore i bili naoružani istočnjačkim oružjem "hanđarima, jataganima i kuburama o pojasu, te diljkama o ramenu". Radi sigurnosti Grada, da bi izbjegao moguća izneneđenja od mađarske strane, dao je Neustaedter učvrstiti most na Dravi, postaviti topove u neposrednoj blizini mosta i odredio je stalno stražarenje na mostu.
Kako su zbog zaoštravanja odnosa s Mađarima napetosti sve više rasle, a opasnost rata sve više prijetila, Ban je, zbog obrane granice, bio prisiljen prema Dravi slati sve više vojnika. Budući da su vojnici 1. i 2. bataljuna pod zapovjedništvom RADETZKOG ratovali u Italiji, nije mu preostalo drugo nego da na Dravu šalje pričuvne veterane, tj. islužene, graničarske vojnike 3. i 4. bataljuna. Ti pak graničari nisu imali ni jedinstvene odore, neki su čak bili obučeni u narodna odijela, a dakako da su bili i slabo naoružani.
