U Francuskoj, u Parizu, došlo je do nemira i uličnih borbi u vremenu od 22. do 24. veljače 1848. Nakon tih borbi između policije i demonstranata kralj se odrekao prijestolja, stvorena je privremena vlada te je 25. veljače proglašena tzv. Druga republika. Kako je u Francuskoj već bila buržoazija na vlasti, a i zemlja je bila u rukama seljaka, borba se vodila za izjednačenje prava svih građana. Početni uspjesi Pariške revolucije presudno su utjecali na izbijanje revolucija u drugim europskim zemljama.
Revolucionarna gibanja u Njemačkoj započela su 27.veljače 1848. u Badenu, a zatim su se širila i u druge dijelove Njemačke, da bi 18. ožujka izbio sukob i u samom Berlinu, glavnom gradu najjače Njemačke države - Pruske. Kako je u to doba Njemačka bila rascjepkana na mnogo malih država, glavni cilj njemačke revolucije bio je ujedinjenje, odnosno stvaranje jedinstvene države i uklanjanje feudalizma.
Italija je u to doba također podijeljena na manje državice. Pobune su počele na jugu još u siječnju, a zatim su se širile prema sjeveru, da bi 18. ožujka 1848. izbio ustanak i u Milanu. Taj se kasnije proširio na cijelo područje Lombardije i Venecije koje su bile pod austrijskom vlašću. Slično kao i u Njemačkoj i u Italiji je glavni cilj bilo ujedinjenje te oslobađanje talijanskih pokrajina od austrijske vlasti.
