Verba volant, scripta manent (Riječi lete, napisano ostaje) - ova izreka sažima temeljno poslanje Dokumentacijskog odjela koji čuva tragove vremena i pamćenje Muzeja – njegove izložbe, ideje, događaje, ljude i predmete.
Iako formalno utemeljen 2016. godine, Dokumentacijski odjel naslanja se na dugu praksu prikupljanja i čuvanja dokumentacijske građe koja je u Muzeju prisutna od njegova osnutka. Sustavna obrada i digitalizacija sekundarne dokumentacije započela je 2008. godine zapošljavanjem prvog dokumentarista, čime je započet proces stručnog oblikovanja dokumentacijskih fondova.
Odjel danas djeluje kao središnje mjesto memorije Muzeja, sustavno prikupljajući, obrađujući i digitalizirajući građu koja svjedoči o njegovoj bogatoj djelatnosti. Podaci se unose u relacijsku bazu podataka S++ namijenjenu vođenju sekundarne muzejske dokumentacije, a organizirani su u dokumentacijske fondove: knjige audiovizualnih fondova, knjigu hemeroteke, evidenciju izložbi, evidenciju o stručnom i znanstvenom radu, evidenciju o izdavačkoj djelatnosti, evidenciju događanja, evidenciju interaktivnih, multimedijskih i digitalnih proizvoda, te evidenciju o osnivanju i povijesti muzeja. Dokumentacija je međusobno povezana po temama, objektima i aktivnostima, čime se omogućuje sveobuhvatan uvid u fundus i muzejsku djelatnost. Baza, koja trenutno sadrži više od 8500 zapisa, dostupna je internim korisnicima i vanjskim istraživačima na zahtjev.
Kroz digitalizaciju analogne građe, strukturiranje metapodataka i dugoročnu pohranu, Odjel osigurava dostupnost i očuvanje zapisa za generacije koje dolaze. Svaki dokument, fotografija ili katalog pohranjen u fundusu, svojevrsni je „muzej u muzeju”, mjesto gdje se čuva ono nematerijalno – kontekst, sjećanje, značenje.